Akoliti - Izvanredni djelitelji svete pricesti

Akoliti – pratioci u vjeri i djelitelji Božjih tajni

Akolitat (grč. akolouthos – pratilac) je posebna služba i nužna stepenica do đakonata i svećeništva. Za akolita laika izabiru se zreli kršćani i u vjerničkoj zajednici osobe uzorna života. Biskup ih javno, pod obredom uvodi u službu. Iako je to suženo shvaćanje, akolite se najkraće razumijeva kao «izvanredne djelitelje svete pričesti» (ZKP kan 910). Redovito ih vidimo na nedjeljnim ili svetkovinskim misama, kada je puno vjernika, da primaju od misnika ciborij s hostijama i odlaze pričešćivati. No, služba akolita je više od pričešćivanja u nedostatku zaređenih službenika. Mogli bismo kazati da su oni uz zaređene službenike najodgovornije osobe za sve ono što pripada stolu Gospodnjem – oltaru, i što se oko i na oltaru čini i događa. Time su i među prvima u koje vjernici, od djece do starijih, upiru svoj pogled kao u uzore u vršenju bogoštovnih čina.

Oltar je središnje mjesto euharistijskih slavlja okupljene zajednice. On ima dvostruko značenje: na njemu se događa Kristova gozba i istodobno uprisutnjuje njegova žrtva, vrši se spomen-sjećanje, anamneza na Isusovu Posljednju večeru i slavi se spomen-žrtva raspetoga Isusa na križu za oproštenje grijeha i spas svih ljudi. Akoliti su uz župnika ili druge službenike oltara (i sakristane) odgovorni za urednost oltara, svega onoga što pripada oltaru, kao i za svetohranište (tabernakula): svijeće, križ, kaleži, ciborij, monstrance, gostarice, misali, korporali, purifikatoriji, oltarnici, cvijeće…

Akoliti poznaju smisao bogoštovlja, liturgijsko-teološki su upućeni u značenje Kristove prisutnosti u euharistiji: u okupljenoj zajednici, u svojoj riječi, u službeniku-misniku koji slavi misu, u prilikama-tajnama kruha i vina kojih je akolit djelitelj. Uz to što je služitelj kod i oko oltara, akolitova je časna služba da je pomoćnik redovnim djeliteljima pričesti (đakonima i svećenicima), pogotovo u onim prilikama kada ovih nema ili su spriječeni da podijele popudbinu – kruh života, prije svega onima koji su osamljeni ili u bolnicama. U situacijama krizā i granicā akoliti svjedoče, i životom i riječima, nadu i utjehu vjere.

Akoliti su pozvani da s dužnim poštovanjem ophode oko oltara, da oltar i prostor odvijanja obreda ni oni kao ni drugi službenici ne pretvaraju u samoreklamirajući teatar, namještenost, neprirodnost i glumu, nego da se u jednostavnosti odjeće (uputno je imati i prikladnu odjeću i dolične znakove za akolite), uz prirodnost gesta, s poštovanjem kreću u svetištu. Također su dužni – bez duhovnjačkih egzaltacija, izvitoperenih (magijskih) pokreta ili njima suprotnih pokreta koji bi omalovažavali svete tajne svodeći ih na beznačajnost – odnositi se sa strahopoštovanjem prema Kristovu tijelu u kruhu i vinu, u hostiji, da svete prilike dolično nose, u doličnim posudama i da ih na dostojanstven način podjeljuju vjernicima. Akoliti su nekada jedini Božji službenici i službenici kršćanske zajednice koji dolaze ljudima u osami ili na samrti da im udijele Kristov dar, udio u Kristovu životu i uskrsnuću, pričest posljednje utjehe vjere.

Uz službu kod oltara, i uz službu izvanrednog djelitelja pričesti, dakle, uz bogoštovnu službu, akoliti su pozvani na izgradnju kršćanske zajednice i na drugim područjima: kroz traženje i zbrinjavanje onih na periferijama, pružanje gostoprimstva i pomoći potrebitima, kao uopće u karitativnoj službi Crkve. Papa Pavo VI. istaknuo je da će se akolit «svakodnevno prinositi Bogu i biti svojom ozbiljnošću i poštovanjem svima u crkvi na uzor, te će se iskrenom ljubavlju odnositi prema mističnom Tijelu Kristovu ili Božjem narodu, posebno prema slabima i bolesnima». Akolit je osoba povjerenja kako svećenika (župnika i misionara) tako i vjernika. On je posrednik između Kristova oltara (gozbe i žrtve) i vjernika, Darivatelja i obdarenoga.

Akoliti u nasoj misiji su:

Ćirilo Čelan

Vedran Martin Gubić